Stari most i stara gradska jezgra prvi je bosanskohercegovački spomenik zaštićenoga svjetskoga naslijeđa. Tu za Mostar i BiH povijesnu odluku na sjednici Odbora UNESCO-a održanoj od 11. do 17. 7. 2005. godine u Durbanu u Južnoafričko Republici donijeli su UNESCO-ovi eksperti, čime je naša zemlja dobila prvi spomenik na tom prestižnom popisu.
Tako je nakon jednog propalog nominiranja te njegova rušenja i obnavljanja Stari most jedini i jedinstveni spomenik u svijetu s tako burnom prošlošću konačno našao na popisu zaštićenog svjetskoga kulturnog naslijeđa. Upis je pratilo lobiranje s više strana, a posebno značajnu ulogu u tome tada su odigrali predstavnici Hrvatske, te Nizozemske, koji su svim srcem na zasjedanju u Durbanu «navijali» za Stari most, bivša bh veleposlanica pri UNESCO-u u Parizu Željana Zovko te glavni direktor UNESCO-a za kulturno naslijeđe Mounir Bouchenaki.
Vođa bh izaslanstva u Durbanu, bivši mostarski gradonačelnik Ljubo Bešlić, tada je prije 17 godina kazao kako će 15. 7. 2005. u povijesti BiH ostati zapisan zlatnim slovima jer se uspjelo uvrstiti Mostar u svjetsko kulturno nasljeđe, a što je bio mukotrpan, dugačak i zahtjevan posao. Iako se u početku činilo nemogućom misijom na kraju se pokazalo da bh. političari, potpomognuti različitim stručnjacima i diplomacijom vlastitim sposobnostima graditi bolju budućnost, naravno, kada to hoće.
Nije ni danas nevažno podsjetiti kako je borba za upis u registar svjetskog naslijeđa bila više nego jaka. Govori to i podatak da je od više stotina predloženih spomenika kulture njih 31 dobio UNESCO-ov pečat, a među njima i Stari most i stara jezgra Mostara. Upis u svjetsko naslijeđe tek donosi veliki posao za grad. Iako su mnogi smatrali kako je rekonstrukcija Staroga mosta bila najzahtjevniji dio posla, održati Stari grad urednim i prihvatljivim za stroge UNESCO-ove kriterije bio je novi i veliki izazov svim građanima Mostara, a posebno gradskim vlastima.
Jer ulazak u UNESCO, znači ulazak u klub poznatih u svijetu. To je referenca koju je teško dosegnuti. Naravno tada su pred Grad Mostara stavljeni i određeni standardi koje je trebalo ispuniti ukoliko se želi biti pod UNESCO-ovim okriljem.
A koliko je bila velika konkurencija za upis na popis zaštićene baštine UNESCO-a, svjedoči i podatak da je Republika Italija, koja ima velik broj spomenika pod zaštitom UNESCO-a, te godine nominirala čak 45 spomenika, a samo dva su mogla su dobiti UNESCO-ovu oznaku.
Podsjetimo, projekt obnove Starog mosta započeli su 1999. godine tadašnji čelnici Grada Mostara, gradonačelnik Ivan Prskalo i (do)gradonačelnik Safet Oručević, a nastavili gradonačelnik Neven Tomić i (do)gradonačelnik Hamdija Jahić. Obnova je završena svečanošću 23. 7. 2004. za vrijeme mandata njihovih nasljednika Hamdije Jahića i Ljube Bešlića. Pokojnom dugogodišnjem gradonačelniku Mostara Ljubi Bešliću pripadaju velike zasluge za upis Starog mosta na UNESCO-ov popis.
Za pet godina pripreme projekta i obnove mosta te njegova upisa na UNESCO-ov popis zaštićenih spomenika kulture velike zasluge svakako pripadaju i Jedinici za koordinaciju projekta obnove Starog mosta (PCU) direktoru Rusmiru Ćišiću i zamjeniku direktora Tihomiru Roziću.
