Gradonačelnik Mostara Mario Kordić u razgovoru za Večernji list govori o prvoj godini mandata, odnosima naroda i novim infrastrukturnim projektima. Intervju prenosimo u cijelosti.

Prije nekoliko dana, 15. veljače, Mario Kordić obilježio je prvu godinu otkad je izabran na čelo grada Mostara. Jednako dugo grad na Neretvi više nije grad slučaj jer se godinama u njemu nisu mogli održali Izbori, što je produbilo nepovjerenje između dvaju zajednica Bošnjaka i Hrvata. U hercegovačkom središtu nitko nikoga ne može preglasati i zbog poštenog izbornog modela, što pridonosi povratku povjerenja između Hrvata i Bošnjaka. To, međutim, nije slučaj kod izbora članova Predsjedništva BiH i Doma naroda, što nagoviješta ozbiljnu krizu najesen ako se ponovi takav scenarij na štetu Hrvata. Gradonačelnik Mario Kordić Mostar ističe primjerom kako riješiti ove prijepore.

Prva godina je prošla od imenovanja, što ste ostvarili?

Vrijeme zaista brzo prolazi. Ipak, kada su mi prije nekoliko dana suradnici izračunali da sam imao oko stotinu službenih sastanaka s različitim izaslanstvima, od veleposlanika velikog broja država do predstavnika međunarodnih organizacija i, naravno, domaćih političkih aktera sa svih razina vlasti te građana, jasno da je bilo dinamično. Naravno, govorim samo o onim službenim I formalnim sastancima, a onih neformalnih je bilo višestruko više, gotovo ih je nemoguće izračunati. Sve to govori o zbilja velikom interesu vanjskih subjekata za Mostar, ali i brojnih pitanjima i izazova s kojima se od početka mandata suočavamo.

Zatekli ste teško stanje, još je tu nasljeđe rata, nepovjerenje, neodržavanje izbora…?!

U prvoj godini mandata kao gradonačelnik susrećem se s mnogobrojnim problemima koji su posljedica neodržavanja lokalnih izbora u Mostaru 12 godina. Kako sam u jednom od svojih prvih obraćanja medijima naglasio bavit ću se temama koje su važne za svakodnevni život građana. A najveći problem su deponij, kolektori, pročistača, parkiralište i vodovod. Ipak uza sve ove velike izazove, možda najveći je bio vratiti povjerenje naših Mostarki i Mostaraca. „Idemo napraviti jedan new deal za Mostar, odnosno pokrenuti sve ono što stoji svih ovih godina“, rekao sam tijekom obraćanja Vijeću nakon izbora.

Što je u gradu pokrenuto u ovoj godini koja je iza nas?

Mnoge stvari su pokrenute. Riješen je prijepor oko pročistača otpadnih voda koji smo stavili u funkciju, a to je važno za sve one koji žive u slivu rijeke Neretve. Nije svejedno ni ljudima u Metkoviću, Opuzenu kako je Mostar riješio ovaj problem. Ono što je važno naglasiti, radi se o stoljetnom projektu za grad Mostar i nakon ove faze u kojoj se sada nalazimo, prioritet je izgradnja sustava sekundarne mreže kako bi cijeli grad bio priključen u sustav odvodnje. Nakon pripremne faze u Mostaru je započela kontrola parkinga. Odluku o načinu I uvjetima reguliranja mirujućeg prometa donijelo je Gradsko vijeće na temelju studija koje su obuhvatile primjere iz prakse drugih gradova. Jedan od ciljeva je oživljavanje Zračne luke Mostar. Upravo je zbog toga i potpisan sporazum s Vladom HNŽ-a, te se novci koriste za pokretanje novih linija, a rezultati se već vide. Iz Mostara će se tako uskoro letjeti u Njemačku i Poljsku.

Mostar su ovoga Adventa nazivali i malim Zagrebom zbog bogatog programa!

Manifestacija „Advent u Mostaru“ dobila je sve pohvale za organizaciju od velikog broja Mostaraca, ali i mnogobrojnih gostiju koji su posjetili grad na Neretvi. Iako je sama manifestacija u sličnom obliku postojala ranije, promijenili smo koncept i otvorili dijalog sa gospodarskim subjektima, što nam je donijelo veliki uspjeh. Pred svima nama je zasigurno još mnogo novih izazova. Nakon godina stagniranja Mostar je ipak krenuo prema naprijed, sporim, ali upornim korakom s novim ljudima i novim idejama.

Jeste li zadovoljni kada podvučete crtu s napravljenim?

Po prirodi nisam nikada do kraja zadovoljan, ali mislim da smo na dobrom putu. Građani mogu prosuđivati.

Što vam je izazovnije, biti liječnik kirurg gdje ste često odlučivali i o životu, ili pak biti na čelu grada od 100.000 ljudi?

Možda je malo teška kvalifikacija da odlučujemo o životu, radije kažem kako liječnik brine o zdravlju ljudi. Teško je uspoređivati jedno i drugo obzirom na opseg djelatnosti. Međutim i zdravstvena institucija i grad su sustavi u kojima rade ljudi i to je zajedničko. Zapravo, ljudi i jesu najvažniji za svaki sustav, tako da s upravljačke pozicije jako je slično. Vođenje podrazumijeva sustavan i naporan rad u smislu menadžmenta ljudskih potencijala. Ono što je definitivno velika razlika je kut gledanja i područje rada. Kada vodite zdravstvenu instituciju brinete se o zdravstvenoj zaštiti ljudi za koje ste odgovorni, tehničkim uvjetima i ostalo. Kada vodite grad, onda se morati brinuti o puno kompleksnijem sustavu koji podrazumijeva komunalne usluge, javni prijevoz, ceste, škole, parkinge, sport, kulturu i ostalo. Sve to zahtjeva veliku širinu i razumijevanje, a kada se u sve to neophodno uključi i politika koja je specifično područje, posebno za Grad Mostar jako je zahtjevno. Mišljenja sam kako i političari kao liječnici trebaju imati za prioritet brigu o čovjeku, empatiju i brigu za opće dobro.

Svjedoci smo da je Mostar godinama doživljavan problemom. Kojim ‘čarobnim štapićem’ ste uspjeli stvari posložiti tako da sada nema preglasavanja Hrvata, Bošnjaka, incidenata?

Upravo zbog svega ranije navedenog, Mostarski politički sporazum između najvažnijih hrvatskih i bošnjačkih stranaka o održavanju izbora i izmjeni Izbornog zakona jamac je kako nema nitko mogućnost bilo koga ugroziti po nacionalnoj, vjerskoj ili drugoj pripadnosti. Naravno da je važan I stalni dijalog koji vodimo, ali prije svega pravila koja su donesena preduvjet su današnje stabilnosti. U nacionalno složenoj sredini, jedinoj ove vrste u BiH, dokazana je mogućnost suživota i razvoja. Postali smo grad primjer i očekujem da će nas slijediti i druge razine, prije svega Federacija, gdje je ključno popraviti odnose Hrvata i Bošnjaka.

Zašto često kažete da je Mostar jedini multietnički grad u BiH?

Upravo zbog činjenice da u Gradskom vijeću Grada Mostara imamo praktično Dom naroda, nacionalne kvote, vitalne nacionalne interese i sve mehanizme popunjavanja vijeća eksplicitno definirane. Na taj način Hrvati ne mogu preglasati Bošnjake, Srbe i obrnuto, zajamčene su pozicije za sve narode. Struktura stanovništva u gradu jasno pokazuje da je Mostar multietnički grad. Iako imam najbolje mišljenje o suradnicima i svim članovima vijeća, na temelju iskustva mogu potvrditi da je upravo sustav pravila koji definira ponašanje uvjetovao napredak I suživot koji predstavljaju vijećnici u Gradskom vijeću.

S kolegama iz Sarajeva i Banja Luke Benjaminom Karić i Draškom Stanivukovićem susreli ste se nedavno s francuskim predsjednikom Emanuelom Macronom. Neki su rekli evo novih lidera s novim politikama neopterećeni prošlosti. Je li u BiH problem u ljudima, liderima ili strukturalnim problemima i naslijeđenim teretom rata i Daytona?

Vidio sam da se tema oko nas troje, gradonačelnika tri velika središta u BiH potencirala dosta puta u javnosti. Ne vidim tu nikakav novi model. Kolege gradonačelnici vode svoje gradove na način kako to rade, mi u Mostaru imamo svoj pristup I u ovom strukturalnom smislu smo neusporedivi. Ni Banja Luka ni Sarajevo nemaju multietničnost u Vijeću i strukturu kakvu imamo mi. Tako da bih, ako moram govoriti o novom modelu za BiH, rekao da je upravo Mostar novi model za BiH. Problem države je definitivno u strukturi, što naravno ne znači da su svi ljudi koji se nalaze u sustavu najbolji za posao koji rade. Vrijeme nosi I promijene, biologija na sve nas utječe I dolaze novi ljudi. Međutim, kada je sustav postavljen pogrešno, nema puno mogućnosti za kreativnost ljudi. Tu treba napraviti iskorak.

Što je tako specifično oko načina biranja vijećnika u Mostaru, donošenja odluka u Gradskom vijeću, zaštite triju naroda?

Ovakva rješenja jedino postoje u Mostaru. Niti u Sarajevu, Zenici, Tuzli, Banja Luci gdje ‘većine’ suvereno donose odluke. Ovdje postoji ‘podjela vlasti’ kako bi se zadovoljili interesi građana kroz organizirani politički život i stranke, ali i triju naroda. U Gradskom vijeću Mostara postoje nacionalne kvote, ograničenja pa tako ni jedan konstitutivni narod ne može imati više od 15 vijećnika. Istodobno svaki konstitutivni narod Hrvati, Bošnjaci, Srbi moraju imati četiri vijećnika, a jedan vijećnik je iz reda ostalih. Upravo ovaj sustav asocira na popunjavanje Doma naroda u Federaciji BiH oko čega hrvatske i bošnjačke stranke vode glavnu utakmicu oko izborne reforme. Taj dom zapravo drži ključeve ravnopravnosti prije svega Hrvata i Bošnjaka. U Mostaru nikome ne pada na pamet preglasavati manje brojne narode jer znamo da bi to stvorilo blokade. Tako treba prestati s nametanjem hrvatskog člana Predsjedništva i Doma naroda. Mostar je zbog toga model moguće BiH kak bi se ostvarilo načelo legitimiteta predstavljanja naroda i pravednosti.

U čemu je onda, prema vašemu mišljenju, problem kad u Mostaru stvari funkcioniraju? Zašto nema dogovora Bošnjaka i Hrvata u Federaciji BiH oko izmjene Izbornog zakona kako bi se zaustavila dominacija i preglasavanje na kojoj inzistira najvažnija bošnjačka stranka SDA?

U Mostaru stvari funkcioniraju, to je činjenica. Kada je potpisan mostarski sporazum, sadržavao je izbore u Mostaru I izborni zakon. U onoj mjeri koja se tiče Mostara je implementiran I zato imamo primjer uspjeha danas, a drugi dio sporazuma nije implementiran iz očito subjektivnih razloga. Tko i zašto blokira procese izmjene izbornoga zakona je otvorena tema, koja je predmet brojnih analiza. Svi imaju svoju ulogu u procesu, pa tako i SDA. Ako se vodimo jasnim premisama i hoćemo izvesti racionalan zaključak, mostarski sporazum je uspješan u dijelu koji je implementiran, treba ga provesti do kraja po primjeru Mostara.

Kako gledate na ulogu stranaca u ovome procesu normaliziranja odnosa ponajprije na administraciju SAD-a i EU-a?

Uloga stranaca je krajnje pozitivna. Tu uopće nemam dileme. Na koncu mi smo kao Grad javno afirmirali njihov rad I proglasili ih zaslužnim za izbore u gradu nakon 12 godina. Ne samo vezano za Mostar, prisutnost stranaca, kako ih nazivate, a pod čime podrazumijevamo predstavnike EU, SAD- a I ostalih, pozitivna je od 90-ih godina. Vjerujem da mogu dodatnim angažmanom pomoći da se uspostavi pravedan sustav na razini Federacije cijele BiH kako bi se svi osjećali ugodno. Kada smo veleposlanicima (Johannu) Sattleru I (Ericu Gordonu) Nelsonu uručili plakete počasnih građana Mostara konstatirali smo zajedno kako su postali dio stanovništva u Mostaru, nazvali smo ih ‘rajom’. Konstantno komuniciramo I pokazujemo im da je primjer Mostara uspješan i da ga treba slijediti na svim razinama.

Što ako ne bude izmjene Izbornog zakona, zašto se spominje mostarizacija cijele BiH?

U negativnom kontekstu koji se može dogoditi pojam mostarizacije podsjeća na vrijeme prije 12 godina. Naime, jasna je paralela Mostara i Bosne I Hercegovine u kontekstu neodržavanja izbora. Radi se o tome da izbora u Mostaru nije bilo zbog Odluke Ustavnoga suda koja je definirala kako je izbor vijećnika u Gradsko vijeće Grada mostara diskriminatoran, odnosno da glas ne vrijedi isto u svakom dijelu grada Mostara. Istu presudu Ustavnoga suda imamo u predmetu Ljubić kada je u pitanju popunjavanje Doma naroda. Sve to jasno govori kako preduvjeta za opće izbore najesen nema i potrebna je izmjena izbornog zakona. U tome kontekstu je potrebno pronaći rješenje koje će poštovati temeljna načela Daytona o ravnopravnim konstitutivnim narodima te omogućiti da zemlja može nesmetano ići prema euroatlantskim integracijama što je jedina budućnost ove zemlje i ovih naroda.

Zašto je Mostar kao središte važno za Hrvate u BiH?

Mostar je središte svih važnih institucija hrvatskoga naroda u Bosni i Hercegovini. Ovdje se nalazi Sveučilište u Mostaru kao jedina visokoškolska ustanova na kojoj se nastava odvija na hrvatskome jeziku u BiH, Hrvatsko narodno kazalište, Sveučilišna klinička bolnica i to su institucije kojima gravitiraju Hrvati iz svih dijelova Bosne i Hercegovine. Također, jednako važan podatak da u Mostaru živi preko 50 tisuća Hrvata. Važno je zemljopisno, ekonomsko, kulturno središte...

Kuloari kažu da imate potporu predsjednika HDZ-a BiH Dragana Čovića voditi nešto drukčije politiku i grad od onoga što smo imali ranije. Imate li otpora tome?

Voditi bilo koji grad, posebno Mostar nosi veliku odgovornost prema biračima, svim sugrađanima kao i političkoj stranci ispred koje ste na koncu I izabrani na funkciju. Kada je u pitanju predsjednik Čović i potpora cijele stranke u radu, ona je čvrsta i nedvosmislena. Potpora se ogleda u povjerenju prema ljudima koji vode procese u lokalnoj sredini i poštuje se autonomnost odluka koje donosimo. Često se u javnosti stvara percepcija kako sve dolazi iz jednog središta odakle se svime upravlja. Upravo suprotno, iz pozicije upravljanja puno je lakše kada ljudi preuzmu odgovornost za svoj rad I generiraju ideje s kojima usmjeravaju pozitivne procese. Od svih nas koji smo izabrani na neku dužnost ispred HDZ a se očekuje preuzimanje odgovornosti za svoj rad I maksimalan angažman.

Potpuna je novost da ste na čelo javnih poduzeća imenovali doslovno menadžere, stečajne upravitelje. Što to znači?

Da, trenutno imamo vršitelje dužnosti direktora u svim gradskim poduzećima na šest mjeseci. To je vrijeme u kojem ćemo vidjeti koliko su uspješni o čemu će ovisiti njihov daljnji angažman. Vodili smo se i vodit ćemo se strukom kada su te pozicije u pitanju, mislim da takav pristup nema alternativu. U poduzeća smo imenovali ljude sa iskustvom u menadžmentu, koji mogu odgovoriti na sve izazove. U dosta poduzeća imamo ozbiljne probleme. To je jedan proces koji zahtjeva strpljenje i znanje. Svjesni smo svi zajedno da javnost i građani dugo čekaju pozitivne promjene, pa strpljenja i nemamo puno, važno je što prije napraviti promjenu. Kao gradonačelnik apsolutno pratim njihov rad, potpora smo im, ali i korektiv. Sva gradska poduzeća su samostalne organizacije i direktori snose osobnu odgovornost za svoj rad. Svaka od njih nam je podjednako važna I sve promjene koje se u njima događaju građani brzo osjete. Posebno ona koja se bave komunalnom djelatnošću, prometom i drugim.

U gradu postoje još predrasude o ‘ovome i onome’ dijelu grada misleći pri tome na zamišljenu ratnu crtu razdvajanja, ali i odnose iz prošlosti. Kakav je vaš odnos prema Starome mostu, prema Partizanskome spomen kompleksu?

Na početku mandata smo jasno stavili pravila kada su u pitanju svi spomenici I kulturna baština u Gradu Mostaru, posebno Stari Most koji je pod zaštitom UNESCO-a. Prije svega nećemo dopuštati politizaciju bilo kojeg od spomenika, kada su u pitanju razni zahtjevi za osvjetljavanja u kojekakve svrhe i ostalo. Svi objekti, spomenici u gradu dugoročno trebaju biti u funkciji promocije našega Grada, održavani od strane naših javnih poduzeća, istaknuti kao naša komparativna prednost i konačno kao turistički proizvod. Na tom planu već aktivno radimo, imamo dosta ideja koje ulaze u fazu realizacije. Drago mi je da većina naših sugrađana razmišlja na isti način I veliki broj ljudi nam nudi pomoć u kreaciji rješenja za pojedine lokalitete.

Mostar je iznjedrio zvijezde poput Bojana Bogdanovića, Marina Marića, a grad nema dvorane. Hoće li je grad dobiti u vašem mandatu?

Da, njihova imena I imena drugih uspješnih Mostarki I Mostaraca su nam najveći poticaj i argument kako nam je potrebna dvorana, ali i druge vrste objekata gdje će se razvijati budući vrhunski sportaši. Dvorana će biti izgrađena I tu nema dileme. Ono što je sada proces oko lokacije započete dvorane I svega što se oko nje događalo posljednjih godina je napraviti novu analizu opravdanosti lokacije I projekta. Budući da su se brojne urbanističke okolnosti oko započete lokacije promijenile, prevažno je ažurirati projekt. Trenutačno smo u procesu analize, koji rade vanjske institucije, dakle proces se ne provodi unutar gradskih službi. Kada vidimo rezultate te analize odlučit ćemo o daljnjem postupku. Jasno je da se radi o velikim financijskim sredstvima I da će se grad zadužiti. Sve informacije ćemo iznijeti pred građane I ponuditi nekoliko opcija, hoće li se graditi na postojećoj lokaciji ili nekoj novoj, te hoće li opseg i sadržaj biti kao u davno napravljenom projektu biti to je sada otvoreno. Ono što sigurno znamo, dvorana će biti napravljena.

Prije nego što smo počeli raditi ovaj intervju spomenuli ste vezu sa Zagrebom?!

Da, moja supruga je iz Zagreba I to je sigurno najveća veza sa Zagrebom. Evo, splet životnih okolnosti je htio da sam upisao fakultet u Zagrebu 1989., netom pred početak rata. Jedna od zanimljivosti iz mojega školovanja je da sam upisan godinu ranije u školu, a moja generacija je bila posljednja u tzv. usmjerenom obrazovanju koja je otvarala mogućnost da nakon trogodišnjeg srednjoškolskog obrazovanja upišete fakultet. Tako sam već sa sedamnaest godina bio student Medicinskog fakulteta u Zagrebu. Nastavno na moj raniji upis na fakultet i činjenicu da je u to vrijeme medicinski fakultet trajao pet godina, završio sam medicinu sa dvadeset i dvije godine kao najmlađi diplomant svoje generacije. Nakon završetka studija moj prvi posao je bio u bolnici Dubrava, kasnije kroz specijalizaciju usavršavanje sam ostao jako vezan za Zagreb. Moja veza sa Zagrebom, u kojemu imam i jako puno prijatelja je neraskidiva.